Pozdrav svima koji vole masline !
Maslina kod nas u Istri zove se "ulika"; ulje -"uje".
Želim odmah naglasiti kako su nekada roditelji svojim kćerkama davali ime "Ulika" upravo zbog njegove ljepote i simbolike. Poznavao sam jednu tetu koja je u našem selu to ime nosila. Još kao djetetu mi je to zvučilo nekako svečano i uzvišeno gotovo mistično.
Danas, u svijetu novih vrijednosti i "vrijednosti", takvo je ime rijetkost, ali nije zaboravljeno. Jedna djevojčica u Poreču nosi to ime; neka kroz život bude obdarena njegovim osobinama tj. živost, zdravlje, ljepota, radost i dugovječnost neka budu njena pratilja.
Kao dijete gledao sam stablo masline s posebnim čuđenjem: ono nije kao ostala stabla. Ima specifičan oblik gledajući ga od zemlje prema gore. Njegov trup (govorim o starim istarskim maslinama) obilovao je kvrgama (nisam tada znao da je to nagomilana njegova hrana i energija za rast novog stabla), brazdama i neravninama poput odraza reljefa brdašaca i dolaca koji su dio našega podneblja.
Krošnja njegova, vazda okićena sitnim zelenim listovima, ljeti je davala odmora brojnim škrgatima (čvrčcima) koji su tu veselo pjevali svoju pjesmu suncu, dok je ona u tišini, nečujno sićušnu kap po kap stvarala i za nas u svom plodu čuvala kao dar kojim će nas počastiti na izmaku jeseni. Istovremeno se pod njenom krošnjom u prozračnoj hladovini odmarao težak od svog posla slušajući smirenu melodiju dok je povjetarac ljubio njeno lišće.
Duh vremena je zaboravio ljepotu, uzvišenost i kosrisnost tog stabla, poznatog i cijenjenog kroz čitavu povijest ljudskoga roda, da bi, odjednom ta stabla postala smetnja i masovno se uništavla i vadila buldožerima i bacala u boksitne rupe kao što su se bacale stare cipele.
Srećom, taj crni i žalosni dio povijesti je iza nas. Danas je maslina ponovo ukras prirode koja nas okružuje, divimo joj se. S pravom to činimo.
Istra se ponosi starom maslinom na Brionima, a također i svjedokom povjesti da se još u najstarija vremena maslina brala, kao što nam svjedoči kameni spomenik u Porečkom muzeju, a brojni su nalazi rimskih uljara. Brojne su i kamene posude (laveji; laveči) u kojima se ulje čuvalo, a među najvećima možda su oni u Grožnjanu, danas kao vaze za cvijeće postavljene.
Danas koristimo bolje posude , nego što su to kamenice, za čuvanje ulja, ali se njih ne želimo odreći i s ponosom ih izlažemo ispred kuće kao sjećanje na neka druga vremena.
Maslina i kamen su prijatelji i nekako idu skupa. Dok je maslina ukras pirode, kamena arhitektura je njoj komplementarna počev od slavne Arene i kažunića raštrkanih po poljima i šumama. Njegujmo te ukrase da ostanu ljepota za buduće naraštaje.
Danas se o plodu masline, odnosno ulju s pravom puno piše. Održćavaju se natjecanja najboljih ulja što je sve u redu i o tome neću ovom prilikom.
Još je jedna mogućnost i svojstvo masline, a to je da zbližava ljude. Kako se to može učiniti, saznajte više putem linkova na stranici:
http://www.trampuh.hr/seligranperi.htm#kumstva_ulike
|