Tamo utemeljuju pustinjačku zajednicu, otvorenu i za svjetovne osobe, po zadružnim načelima ravnopravnosti, uzajamnosti, moralnosti, socijalne sigurnosti i zajedničkog odlučivanja. Možda će nekome zazvučati smiješno da Bašić i ja želimo dokazati kako je svjetsko zadrugarstvo počelo na Braču, ali mi smo uvjereni daje to povijesna zadrugarska istina. I od našeg nauma ne odustajemo. Znamo da su se tada u Pustinji Blaca proizvodili maslinovo ulje, med i vino, da se ponašalo gotovo pa po današnjim normama zadrugarstva.

Samoubojstvo na maslini

Otkud uvriježeno mišljenje da zadrugarstvo treba vezivati za socijalizam, čak i za komunizam? Zasigurno zbog toga što su u Sovjetskom Savezu utemeljeni svima dobro poznati kolhozi. Ali, to s pravim zadrugarstvom, onim prije kolhoza i onim nakon njih, nema nikakve veze. Naime, u kolhoze se ulazilo pod prisilom, to se naprosto moralo učiniti. A ulazak u zadrugarstvo je dragovoljno. I u bivšoj Jugoslaviji su se, odmah nakon završetka Drugog svjetskog rata, po uzoru na kolhoze iz SSSR-a formirale seljačke radne zadruge. Ulazak u njih nije bio dobrovoljan, u kolektivu se, kako je narod zvao te seljačke radne zadruge, ulazilo pod prisilom. Članovi tih zadruga bili su obavezni unositi u zadrugu svoje zemljište, stoku, poljodjelske strojeve, sve je to postajalo zadružno. Pa je bilo i tragičnih situacija. Naime, bilo je poljoprivrednika koji nipošto nisu htjeli ući u Seljačke radne zadruge nego su učinili samoubojstvo. A u Dalmaciji je zabilježen slučaj da se maslinar, ne želeći u kolektivu, a znajući da to mora, radije - objesio na stablo svoje masline! Jezivo, užasno!

Srećom, ta prisila u nas nije trajala toliko dugo da bi zadrugarstvo definitivno zamrzilo, ali to razdoblje je bilo zasigurno najcrnje razdoblje našeg zadrugarstva. Iako su i tad neke seljačke radne zadruge, kao na primjer Jerko Ivančić iz Splita, Obnova iz Trogira i Tito iz Šibenika, dale značajan doprinos gospodarskom razvoju svoga kraja. Zadružni savez Dalmacije, kojemu sam na čelu punih 18 godina, osnovan je prije 102 godine, osnivačka skupština održana je 21. ožujka 1907. godine u Splitu. I evo ga još uvijek živoga i zdravoga u 103. godini života. Baš u socijalističkoj Jugoslaviji bio je jedno vrijeme utopljen u Gospodarsku komoru, ali je ipak 1971. godine izborio svoju raniju samostalnost. Za to je najzaslužniji bio veliki zaljubljenik u zadrugarstvo Jakov Matas. Jedna stvar je posebno zanimljiva: to je jedina udruga koja još uvijek pokriva prostor Dalmacije! Sve ostale udruge, zajednice, savezi, djeluju po četiri dalmatinske županije, a samo je Zadružni savez Dalmacije jedinstven za cijelu dalmatinsku regiju. I baš na proslavi našeg 100. rođendana 2007. godine valjda su se prvi i posljednji put zajedno u Dalmaciji našla sva četiri dalmatinska župana. Što je bila potvrda da se u svakom kutku Dalmacije uvažava ono što radi Zadružni savez Dalmacije. Da spomenem i to kako je 2002. godine formirana krovna hrvatska zadružna asocijacija - Hrvatski savez zadruga. Tamo sam četiri godine bio predsjednik Nadzornog odbora, danas sam predsjednik Skupštine, a Hrvatski savez zadruga uspješno vodi gospođa Vedrana Stecca.

Sabatina i Nočnjak

Zadrugarstvo je najbrojnija gospodarska obitelj u svijetu. Znate li koliko nas ima na zemaljskoj kugli? Oko 850 milijuna! Nigdje zadrugarstvo nije vezano uz neku političku opciju ili neku religiju. Tako je od, na početku spomenute, 1844. godine do danas. U Hrvatskoj danas ima oko 2000 zadruga i 30.000 zadrugara, a u Dalmaciji 280 zadruga i oko 10.000 zadrugara. Maslinarstvo, ribarstvo i vinogradarstvo bili su, evo cijelo jedno stoljeće, forte dalmatinskih zadrugara. Kad spominjem vinogradarstvo, moram istaknuti da smo lani proslavili 18. Sabatinu, veliku feštu u slavu vina, koja je nastala 1991. godine kad su Čarani odlučili proslaviti izuzetno dobru berbu. Lani se u Korčuli okupilo oko 500 ljudi. Sabatina je jedan od dva najpopularnija zaštitna znaka Zadružnog saveza Dalmacije. Nakon te prve Sabatine 1991. godine u Čari, koja nas je tad zaista očarala, Želimir Bašić i ja došli smo na ideju svake godine okupljati dalmatinske vinogradare i vinare. I Sabatina je u ova gotovo dva desetljeća prerasla okvire Dalmacije, postajući ponos vinogradara i vinara Hrvatske.Ono stoje za vinogradare i vinare Sabatina, to je za maslinare i uljare Noćnjak.

Evo, idućeg vikenda u Mlinima organiziramo 11. Noćnjak-međunarodnu manifestaciju maslinara i uljara Mediterana. Kad smo pokrenuli Noćnjak 1999. godine, pitali su me zašto je toj manifestaciji ime Noćnjak? Pa su aludirali na ono - zornjak!? A svi znaju što znači to zornjak... Noćnjak je stari splitski naziv za prvo ulje koje istekne. Kad je Noćnjak pokrenut, stanje dalmatinskog maslinarstva bilo je - ajme majko! Na hrvatskom dijelu Mediterana bila su samo 54 uljara, s 90-postotnom starom tehnologijom. Brojni maslinici bih su zapušteni. Današnja slika je posve drugačija. Broj uljara je povećan na 158, a suvremena tehnologija zastupljena je s više od 90 posto. Te 1991. godine registrirano je 3,5 milijuna stabala, danas ih ima oko šest milijuna. Potrošnja ulja onda je bila pola litre po glavi stanovnika, danas se utrostručila. Onda smo ocijenili pedesetak uzoraka ulja, dodijelili samo tri zlatne medalje. Danas ocjenjujemo 264 uzorka ulja i dodijelit ćemo 87 zlatnih medalja!

Dvojbe nema: maslinarstvo je u Dalmaciji i na cijekom hrvatskom Jadranu doživjelo veliki boom! Danas se proizvodi oko šest milijuna litara ulja, uz to uvozimo oko dva milijuna litara. Još nemamo ona tri nužna K: količinu, kvalitetu i konstantnost! Postoje ulja koje se prodaju i po tisuću kuna za litru. Od sorte masline koja se zove buharica. Ali je takvih ulja neznatan broj.

Edukacija uljara

Sretan sam i ponosan što je Zadružni savez Dalmacije educirao mnoge proizvođače ulja, ali i potrošače. Maslinarstvo je zapravo dominiralo u stoljetnom radu stručnih službi Zadružnog saveza Dalmacije. Tu su djelovali brojni poznati maslinarski stručnjaci poput Marka Vrsalovića, Stanka Ožanića, Stjepana Bulića, Ante Tominića, Ive Puharića, Dobroslava Elezovića, Aleksandra Vlašića, Edmunda Moduna, Bože Kragića, Pavla Bakarića, Branka Škarice...

Njihov doprinos razvoju i unapređenju maslinarstva i uljarstva u Dalmaciji je nemjerljiv. Završit ću s jednom rečenicom koju mi je davno kazao, slobodno mogu kazati, legendarni znalac Dobroslav Elezović: Maslina je kao majka, a loza je kao - žena! Kad sam to čuo, pitao sam ga što je time htio kazati. Odgovorio mije: Maslinu možeš zapustiti, ona će živjeti i bez svjetla, rezanja i bez hrane među borovima. I ona će te čekati. A kad joj se vratiš, opet će biti kakva je bila prije nego što sije ostavio. A loza, ako joj se ne obratiš pedesetak puta na godinu, ako je ne obrežeš, zaliješ, zaštitiš, ako je u svemu ne zadovoljiš, ona će ti okrenuti leđa. Je li ti sad jasno zastoje maslina kao majka, a loza kao žena? E, skoro sam zaboravio spomenuti: Zadružni savez Dalmacije dao je i jednog splitskoga gradonačelnika. S mjesta predsjednika Zadružnog saveza Dalmacije Božidar Papić postao je ondašnji predsjednik Skupštine općine Split. Kako je sad aktualan izbor za splitskoga gradonačelnika, javno obavještavam Ranka Ostojića, Ivana Kureta i Željka Keruma da se neću natjecati za mjesto prvog čovjeka Splita. Tako da mirno spavaju.

Izvor: Milorad Bibić - Mosor, Slobodna Dalmacija, 29.03.2009.