Jug Dalmacije koji plijeni svojom ljepotom ipak nije destinacija u koju se stiže vrlo brzo koristeći se čak i novim autoputovima, pogotovo ukoliko ste se tamo uputili iz daleke Istre ili nekih drugih udaljenijih krajeva. Organizator je ispravno ove godine prepoznao taj sami jug Dalmacije kao idealno mjesto udruživanja maslinara ne samo odabirom Mlina pokraj Dubrovnika kao lokacije, već je i stvarnim činom potpisivanja sporazuma o pristupanju Zadružnog saveza Dalmacije Udruzi gradova maslina i maslinovog ulja učinio jedan od najvažnijih i najpotrebitijih koraka u zbližavanju juga i sjevera. Bude li ZSD nastavio raditi i dalje kao regionalni ambasador udruge u regiji možda ćemo jednoga dana kroz Gradove maslinovog ulja konačno dobiti jednu jedinstvenu organizaciju koja će izrasti u relevantan stručni faktor spreman da se bori za interese maslinara. Iako je to potpisivanje pratio mali broj novinara, smatramo ga možda i najvažnijim činom ovogodišnje manifestacije, činom koji obvezuje, činom koji bi možda jednog dana mogao omogućiti mnogim maslinarima da svoje stvarne probleme snažno artikuliraju pred politikom kojoj ponekad nesloga među raznim maslinarskim udrugama ustvari i konvenira.

Uporno kolege novinari inzistiraju u svojim naslovima i tekstovima na tom neshvatljivom spoju ginekologije i maslinarstva koji se utjelovio u ovogodišnjem šampionu Noćnjaka kao da se radi o nekom čudaku kojeg bi zbog te činjenice trebalo vodati okolo po cirkusima i pokazivati ga svijetu. A upravo Vlatković svojim primjerom pokazuje da tu ništa nije čudno a ponajmanje nespojivo. I jedno i drugo izrazito su seriozni poslovi kojima se on posvećuje u potpunosti uz jako puno intenzivnog učenja i promišljanja.

Samo po jednoj jedinoj stvari taj je njegov dualizam nespojiv. Naime, kada se uzme čitav naziv te kliničke grane kao „Ginekologija i opstetricija“, upravo ta druga riječ koja je sinonimija za porodništvo ima u svom latinskom korijenu značenje strpljenja i čekanja, a nikoga do sada nisam upoznao tako nestrpljivog sa željom da osvoji neku šampionsku titulu. Kada smo razgovarali nakon osvajanja njegove prve zlatne medalje na prošlogodišnjoj Maslini Split, Ivica mi je vrlo odlučno rekao kako razmišlja o tome da osvoji šampionsku titulu već sljedeće godine, a to mu je bilo tek prvo natjecanje na koje je poslao svoj ulje. Znajući koji se sve uspješni maslinari s velikim kolekcijama zlatnih medalja nisu nikada do sada vinuli ni do vice šampionske titule moram priznati da sam malo ustukno pred tom izjavom.

I sada dolazi taj slavan niz u 2009. godini kada Vlatković ispunja i više od svojih ambicioznih planova i ulazi u Top 20 na Maslini Split, postaje šampion Zadra i sada osvaja prestižni i zahtjevni Noćnjak. Napomenimo da na druga natjecanja Vlatković svoja ulja nije ni slao! Osobno ne pamtim da je itko do sada postigao takav uspjeh. Svi znamo koliko je i sreće potrebno da se odigra takav scenariji pa ako uzmemo i poznatu sentencu Audaces fortuna iuvat shvatit ćemo da je po odvažnost Vlatković otišao prateći put znanosti o čemu smo pisali već i u ranijim člancima.

Dakle, tajna formula tog maslinara je konstantan rad i učenje, a da je to tako, shvatit ćete kada vam kažem da već prvo sljedeće slavljeničko jutro šampion je bio zagledan ne u pehar, već u analizu rezultata koje je dobio iz laboratorija sms-Prehrambeno razvojnog centra. Zamišljen i koncentriran, kao da je osvojio broncu, nagovijestio mi je strateške tajne kojima misli poraditi na slatkoćama ulja i kojim putem taj korektiv izvesti u svojem masliniku. Zasigurno će ga u tom poslu pratiti i Željko Vrsaljko iz uljare Nadin kojeg su u Veroni iznenadile vijesti u njihovom zajedničkom novom uspjehu.

Da je možda znao vlasnik uljare da će se popeti na binu s ostalim laureatima možda se i ne bi zaputio u Veronu. Je li tim činom neobavještavanja organizator napravio propust? Upravo obrnuto! Da je do Vrsaljka stigla vijest kako je neko od prerađenih ulja u njegovoj uljari pobjedničko, vjerojatno čitave drame kod proglašenja ne bi ni bilo. A drame je uistinu bilo.

- „Noge su mi se odsjekle!“ izjavio je Vlatković kada je izgovoreno da je pobjedničko ulje prerađeno u Nadinu, ali je isto tako u tom trenutku znao da su i neka ostala zlata također u igri za šampionsku titulu. Kada je konferansijer na koncu ipak izgovorio njegovo ime, potpuno zbunjen i blijed s vidnom tremom uspio je izgovoriti samo to kako ovu šampionsku titulu posvećuje nedavno preminulom Pavlu Bakariću što je prelijepa gesta koja u Valtkovićevom slučaju sigurno nije izgovorena fraza već je to dužno uvažavanje i poštovanje koje samo stvarni zaljubljenici u ovo stablo imaju jedan prema drugome. Ako je Pavle od nekuda i gledao našeg laureata sigurno nije požalio ni stope prijeđene u maslinicima juga niti dana probdjevenog u svojoj životnoj misiji detaljnije inventarizacije sortimenta tog kraja čije kapitalno djelo poziva i danas takav respekt, tako da je i Mariu Caru bilo nemoguće ne osvrnuti se u okviru vlastite prezentacije na lik tog dragog čovjeka koji nas je sve zadužio.

Izgovorio je tu posvetu Bakariću naš novi šampion i stao u red do ostalih slavodobitnika na podiji tj. odmah do šampionke kvalitete pakovina Bosiljke Belić koja je ozarena lica također držala u rukama pehar u koji bi se moglo uliti ulja crnicice, frantoia i buže. Upravo su to tri monokultivara s kojima su već tri godine za redom Belići na tronu Noćnjaka, pa uz sve ostale njihove nagrade i priznanja kako u Hrvatskoj tako i vani, ova konstanta također spada u rekorde raznih natjecanja i uči će na neki način u povijest maslinarstva. Ponoviti uspjehe čak i na manjim manifestacijama je izrazito teško a pogotovo učiniti nešto tako na prestižnom Noćnjaku i to sa tri različite sorte gotovo je nevjerojatno postignuće. Upravo tako je to doživio i sam Duilio Belić koji je gotovo skakao od sreće. Ta činjenica govori čitav niz stvari. Belići su osvojili toliko toga da bi što se tiče natjecanja mogli otići u mirovinu ali oni i dalje uz predani rad u masliniku predano i odlaze na natjecanja, što je izrazito važno i govori koliko im je taj posao i danas izazov. Ali njihova sreća govori i o tome koliko najuvaženiji maslinari cijene prestižni Noćnjak i koliko im znači uspjeh na tom natjecanju i koliko drže do njega.

Šok i sreća koju su doživjeli Vlatković i Belići odlična je i priča s koliko profesionalnosti je organizator uspio da mu u javnost ne odu imena laureata i da sve do samog zadnjeg trenutka bude obavijeno velom najstrože tajne i nevjerojatne napetosti.

Čestitke i laureatima i organizatoru, ali još veće čestitke svima ostalima o kojima ovdje ne pišemo a osvojili su zlata, srebra, bronce i diplome i baš svaki od njih mora se osjetiti i sastavnim djelom ovih slavljeničkih priča jer pravi i stvarni pehar podigne svaki onaj maslinar koji ispunjenom ljubavlju na kraju dana i obavljenog posla u masliniku spusti pogled na to čarobno stablo koje nas sve ovako divno usrećuje.