Glasoviti istarski maslinar za svoje je znanje i rad u koji je uključena cijela obitelj dobio mnoga priznanja. Klaudio Ipša i supruga Irena maslinarstvu poučavaju i djecu Ivana i Antoniju. O poslu u koji ulažu mnogo truda i ljubavi nerijetko će pričati u staroj kamenoj konobi, gdje su živjeli njegovi pradjedovi. U njoj danas bačve od nehrđajućeg čelika pod dušikom u kojima se čuva maslinovo ulje kako bi se spriječila oksidacija, potvrđuju tehnološko doba. Masline zahtijevaju predanost kao i svaki posao, kažu supružnici Ipša, koji su se podijelili, pa Klaudio brine za njihov uzgoj i preradu, a ostali ukućani za druge poslove.Mnogo se radi za vrijeme košnje trave, berbe maslina i rezidbe, kaže Klaudio Ipša, dodajući da masline beru po sortama, i to ručno. Sto tijekom dana uberu, odmah nose na preradu u uljaru nedaleko od Buja. Proizvode tri jednosortna maslinova ulja - istarsku bjelicu i talijanske sorte leccino i frantoio. Ove su godine proizveli 2000 litara maslinova ulja, koje čuvaju na temperaturi do 19 stupnjeva Celzija. Negdašnji ugostitelji ističu da se samo od maslinarstva ne može živjeti, ako maslinici nemaju više tisuća stabala. Oni su uz stotinjak starih zasadili i 900 novih maslina. Radnog vremena nemaju, a kad je berba maslina, sredinom listopada, posebno je živo. Taj posao treba znati raditi, jer branje ovisi o kakvoći plodova, vremenu, vlazi u zraku... U berbu se ne može ići kad je rosa; najbolje je prijepodne između 9 i 10 sati, zapravo kad to spoj atmosferskih prilika dopusti. Dnevno pojedinac može ubrati nešto više od 100 kilograma. Klaudio Ipša ističe da masline beru među prvima, s tim da je svaka godina priča za sebe. Uljeprerađuju postupkom hladnog prešanja na temperaturi od 23 stupnja Celzija, jer je tada najbolje kakvoće. Za razliku od vina, za maslinovo ulje ne vrijedi tvrdnja: što starije, to bolje. Boja mu nije presudna za kvalitetu, ali ulje treba mirisati po zelenoj zreloj maslini i plijeniti svježinom. Kultura uživanja u maslinovu ulju je u usponu, a i poznavatelja je sve više. Da bi se ulje pravovaljanoKlaudio Ipša. Kraj u kojem ih uzgajaju, nedaleko od Motovuna, rizičan je, jer su biljkama prijetnja i oštre zime koje tamo znaju vladati. Svakodnevno prate rast biljaka i stanje u maslinicima, koje su zasadili na mjestu, gdje je nekad rastao korov.»Maslina me oduvijek privlačila kao vječno stablo, koje neprestano rađa«, kaže poznati maslinar. Na kvalitetu njihovih proizvoda nemalokušalo, valja ga malo zagrijati da bi ojačao miris, a ako je dobro, malo će peckati jezik. Nije preporučljivo isprobavati nekoliko vrsta istodobno, jer se gubi osjet. Budući da Ipše uzgajaju niska stabla, beru ih ručno, a prerađuju samo plodove ubrane s drveta. Možda je i to razlog što se za kvalitetu ulja već treći put mogu podičiti zlatnim odličjima. Pravo maslinovo ulje nepogrešivo sjedinjuje okus i miris, napominjeutječe, naglašava, spoj mikroklime i vrijednih sastojaka iz tla, koje biljka crpi. Masline traže mnogo njege: od rezidbe i gnojidbe isključivo stajskim gnojem do berbe. Hrvatska je zemlja maslinika koji se prostiru od Dubrovnika, do Istre ne zaostajući za mediteranskim zemljama. Samo, za razliku od nekih poput Španjolske, imamo manje nasada, tvrde supružnici Ipša koji planiraju proširiti svoje maslinike i nadalje razvijati agroturizam.

Izvor: Snježana Rajačić,  Vjesnik, 30.6.2007.