Uzgajivači maslina u Ayvaliku, gradiću na obali Egejskog mora, tvrde da je najbolji način da se pomogne domaća industrija maslinovog ulja, koju je inače teško pogodila ovogodišnja suša, taj da vlada poveća financijsku potporu i krene u promidžbu potrošnje domaćeg maslinovog ulja.
Turska, peti proizvođač maslinovog ulja na Mediteranu, ozbiljno zaostaje u potrošnji maslinovog ulja u usporedbi sa svojim susjedima. “Svake godine proizvedemo 130,000 tona maslinovog ulja, a potrošimo samo 70,000,” kaže Rahmi Gencer, direktor trgovačke komore u Ayvaliku. “Ostatak izvezemo.”
U zemljama Sredozemlja potroši se 80% proizvedenog maslinovog ulja. Grci potroše u prosjeku 20 kilograma godišnje, a Talijani i Španjolci oko 14.
Uzgajivače maslina ove je godine prvo pogodila teška kiša početkom lipnja, iza koje je uslijedilo jako sunce koje je spržilo cvijet masline, a zatim i sušno ljeto.
U Ayvaliku, srcu turskog maslinarstva, posljedice lošeg vremena vidljive su posvuda. Gradsko gospodarstvo počiva na dva milijuna stabala maslina starih preko jednog stoljeća, koja se prostiru po okolnim brdima dokle pogled seže. Većina stanovnika maslinike je naslijedila od prethodnih generacija. Mustafa Kursat, čija je obitelj jedna od rijetkih koje proizvode maslinovo ulje sa zaštićenim imenom, smatra da je, uz novčanu, najbolja podrška koju vlada može pružiti uzgajivačima poticaj na veću potrošnju i prodaju maslinovog ulja unutar same Turske. A to se najbolje postiže putem edukacije, odnosno upoznavanjem stanovništva s blagodatima maslinovog ulja i njegovim povoljnim učinkom na zdravlje.
Kursat tvrdi dalje da Turska također mora pomoći svojim proizvođačima u utrci s drugim proizvođačima maslinovog ulja na Sredozemlju. “Grčki proizvođači dobiju 1,5 eura po svakom kilogramu maslinovog ulja koje proizvedu,” kaže Kursat. U Turskoj dobiju 11 kurusa po kilogramu. “Turski proizvođači moraju raditi deset puta više da bi ih dostigli.” Kursat i njegov sin Ali smatraju da vlada mora povećati subvencije kako bi smanjila jaz koji trenutačno turske proizvođače dijeli od njihovih kolega iz Europsije Unije.
U svjetlu mogućeg ulaska u Europsku Uniju, turska vlada posljednjih nekoliko godina podstiče poljoprivrednike na sadnju maslina ne bi li dostigla europske kvote i svoje proizvodne kapacitete dovela do maksimuma. Europske tarife za sadnju novih maslina vrlo su visoke nakon ulaska u Uniju, a Turska ima ambicije biti pri samom vrhu proizvodnje maslinovog ulja. U tu svrhu, vlada plaća 250 YTL-a za svako novozasađeno stablo. Brojni poljoprivrednici su prestali s uzgojem nekih drugih, manje profitabilnih kultura i okrenuli se maslinama.
Kao posljedica tih nastojanja, proteklih je pet godina zasađeno oko 25 milijuna stabala maslina, od toga osam prošle godine. “To znači da će se za 10 godina, uz ovakvu politiku, naša proizvodnja utrostručiti,” kaže Gencer.
Proizvođači, međutim, tvrde da poljoprivrednu politiku treba pratiti kampanja podizanja razine svijesti stanovništva i promidžba potrošnje. Mustafa Kursat ukazuje na opasnost od stvaranja viška proizvoda i druge negativne ekonomske posljedice ukoliko se ne poveća potrošnja maslinovog ulja.
“Politiku sadnje novih maslina mora pratiti politika povećanja potrošnje maslinovog ulja,” zaključuje Kursat.
Izvor: Damaris Kremida, Ayvalik – Turkish Daily News