Je li se išta slučajno dogodilo sinoć u 19h u Livadama, u restoranu „Zigante“? Ili iza tog događaja stoji san, želja, zajedništvo, struka, znanje, trendovi i iznad svega rad.
Kada nas je nedavno u Trstu Klaudio Ipša preliminarno obavijestio i pozvao na buduću javnu prezentaciju novog obiteljskog brenda za kolekciju maslinovog ulja, iako počašćeni pozivom, malo smo dvoumili oko prisustvovanja tom važnom događaju jer se u isto vrijeme, tj. istoga dana, poprilično južnije, u Splitu,  događalo nešto također izrazito značajno za maslinarsku scenu u Hrvata. Dakle, kakva je veza između projekta „Organiziranje trženja maslinova ulja“ i rebrendinga Ipše, osim činjenice da se događaju u istom danu? Odlučivši pokriti oba događaja s našim novinarima uvidjeli smo da nismo pogriješili, te smo također uvidjeli da tajna veza itekako postoji.

Ugodna večer u Livadama u restoranu „Zigante“, pogotovo zbog uvijek srcu dragih sjećanja na ranija bivanja na istome mjestu, započela je dočekom dvojice.

Klaudio i pjenušavo vino „Misal“ srdačno su dočekivali goste koji su lagano pristizali i okupljali se u atriju. Peršurićev pjenušac brzo bi doletio u ruku od saljetajućih konobara koji su stalno pazili da već u prvim minutama vašeg bivanja budete urešeni čašom za šampanjac i kanape sendvičima.
Ugodna čavrljanja i upoznavanja s prisutnima prekidali su fotosessioni obitelji Ipša i HRT-a koji je sve to popratio, a kolegi Mladenu Stubljaru nije promaklo ni da odmah obavi i intervju s profesoricom Koprivnjak koju mnogi drže našim najvećim autoritetom na području senzorne analitike.
Nakon toga u atriju nas je pozdravio Klaudio Ipša, nakon njega gospodin Giancarlo Zigante, zatim gradonačelnik Oprtlja Aleksander Krt te direktor Turističke zajednice Istarske županije Tomislav Popović. Nakon velike četvorke obratio nam se i „glavni krivac“ za izgled novog brenda, doajen hrvatskog dizajna Željko Borčić, montrealski diplomant, koji je svoju karijeru započeo 1970. i od tada pravi probleme svakom autoru teksta koji bi trebao ispisati popriličan broj kartica da navede sve njegove radove i priznanja koja je za njih dobio.
U svom govoru istaknuo je kako je uvođenje vizualnog identiteta brenda ustvari jedna čitava nova poslovna filozofija koja je od presudne važnosti za sve sudionike koji se natječu i bore za opstanak. Nešto što je bila ekskluziva velikih poslovnih subjekata sada je imperativ i za srednje i male poduzetnike, a marketinške aktivnosti sve su manje umjetnost pronalaženja načina da se proizvod proda, a sve više umjetnost oblikovanja istinskih vrijednosti za potrošača. Educiran kupac ne želi samo proizvod već želi uspostaviti i emotivnu vezu za proizvode koji njemu nešto znače.
Vrlo čist rad koji minimalizmom i jakim bojama ima za cilj povezati staru i novu publiku Ipšinih proizvoda zasigurno će pridonijeti razlikovnošću i prepoznatljivošću te će se kao takav lakše i pamtiti. Ako se već nešto može zamjeriti i doajenima, možda bi to bio tekst brošure/kataloga koji u narativnom dijelu ispušta ili propušta priču. Upravo je priča, ta neka naša izvorna potreba za slušanjem romansiranih sadržaja, danas najbolji prodavač bilo kojih proizvoda.

To Klaudio zna. I u to nas je uvjerio i odabirom prestižnog restorana kao mjesta svoje promocije te pomno izabranog slijeda jela koje je bilo praćeno fantastičnim vinima a kulminiralo župnikovom travaricom. Možete li zamisliti kako se osjeća urednik portala posvećenog maslinovim uljima kada svatko od jela u slijedu ima dodatak frantoio ulja uključujući i savršeni sladoled od vanilije za kraj, a k tome još i svaku od tih delicija komentirate detaljno s lijeve strane s mladom novinarkom Večernjeg lista, a s desne strane s vlasnicom novo otvorene vinoteke Pantheon kod Uspinjače. Detalje o sljedovima i vinima pogledajte u našoj foto galeriji.
E, sad. Vratimo se početku teksta. Kakve veze sad sve to ima sa događajem u Splitu?
Upravo splitsko događanje promišlja vrlo ozbiljno kako pomoći i drugim „malim“ maslinarima koji nemaju sav talent, znanje, osjećaj za medije ili voljni faktor kao što imaju Ipša, Chiavalon, Belić..., kako pomoći maslinarima i kako razriješiti najveći problem hrvatskog tržišta, a to je plasman kvalitetnog ekstra djevičanskog ulja.
Cilj tog projekta čiji su nosioci Zadružni savez Dalmacije i tvrtka SMS je upravo strukturom sličan i identičan privatnom naporu koji ulaže obitelj Ipša i slični njima koji se mora prepoznati kao vrijedan i na takav način valorizirati. Naravno, projekt ima za cilj ipak šire djelovanje ali u svojoj osnovi upravo želi pomoći maslinarima u brendiranju njihova proizvoda i zajedničkom kvalitetnijem izlasku u nemilosrdnu tržišnu utakmicu. Kada samo malo bolje pogledate uzvanike Ipšine promocije možete primijetiti da su tu bili svi odličnici lokalne zajednice, predstavnici vlasti, znanstvenici, promotori, distributeri, kolege iz maslinarske branše i, za razliku od svih drugih sličnih događanja koje prate samozvani ili izmišljeni hrvatski celebrity, ovdje se jasno vidjelo da Istra prepoznaje uspjeh pojedinca kao uspjeh zajednice. I zato odgovor na pitanje s početka teksta. Ne, ovdje se ništa nije dogodilo slučajno. To je sustavan rad pojedinca u sustavnom radu zajednice. Ipša bez drugih ne bi uspio niti drugi mogu uspjeti bez Ipše, a to pravilo vrijedi u čitavoj Istri. Da li je to podneblje, da li je to veličina Istre, mentalitet ili nešto treće, možda je irelevantno. Ono što je važno za cjelokupno maslinarstvo Hrvatske je činjenica da je upravo splitska inicijativa na tom tragu i da nužno treba pomoć države, tj. odgovornih struktura koje sada moraju prepoznati svoju odgovornost kako bi i u ostalim područjima zaživio kolektivitet (koliko god nas ta riječ podsjeća na vremena u kojima su se pod barjakom kolektiviteta sakrivali nerad i kaos) i sustav koji može pomoći u ovom ključnom trenutku „malom“ maslinaru da ne bude zbrisan s lica zemlje pred prijetećom Europskom Unijom. Kako ne bi bilo krivo shvaćeni, daleko smo bliži eurofiliji nego euroskpepticizmu, kazat ćemo samo da mi nismo zabrinuti za budućnost obitelji Ipša koji će zasigurno biti sutra uspješni stanovnici EU, ali možemo li to reći i za sve ostale maslinare?
Zaključimo, vremena nema – država na potezu!