Lažno maslinovo ulje međunarodni je problem, pogotovo u Italiji, najvećem svjetskom uvozniku, proizvođaču i izvozniku maslinovog ulja.

Australija, najveći potrošač maslinovog ulja po glavi stanovnika izvan Sredozemlja, također nije pošteđena od ovog problema.

Maslinovo ulje vrjednije je od ostalih biljnih ulja; skuplje je, njegova proizvodnja iziskuje više vremena, a lakše ga je razrijediti ili krivotvoriti.

U veljači prošle godine, savezne vlasti u SAD zaplijenile su otprilike 61.000 litara nečega što je trebalo biti ekstra djevičansko maslinovo ulje u jednom skladištu u New Jerseyju. Dio zaplijenjenog ulja sastojao se gotovo isključivo od sojinog ulja, koje stoji otprilike šestinu cijene maslinovog ulja.

Ulje je bilo namijenjeno tvrtki Krinos Foods koja je za prevaru optužila dobavljača, DMK Global Marketing, koji je pak upro prstom na talijanske punjače od kojih je kupio ulje. Vlasti su zaplijenjeno ulje uništile, no nitko nije optužen.

Godinu dana ranije, talijanska specijalna policija razbila je jednu kriminalnu skupinu i zaplijenila 100.000 litara lažnog maslinovog ulja, čija je prodajna vrijednost iznosila oko 6 milijuna eura.

Naveden skupina optužena je da je dodavala industrijski klorofil i beta-karoten sojinom ulju i ulju od kanole kako bi dobili traženu boju odnosno okus, te da ga je pakirala kao ekstra djevičansko maslinovo ulje.

Ranih devedesetih godina, vlasnik tvrtke za nabavku maslinovog ulja Riolio, Domenico Ribatti, stekao je čitavno bogatstvo tako što je maslinovo ulje razrjeđivao uljem od lješnjaka i drugim biljnim uljima.

To “prljavo” ulje prodavao je zatim nekim od najvećih proizvođača talijanskog maslinovog ulja, uključujući Nestle, Bertoli i Unilever, koji su ga prodavali potrošačima kao maslinovog ulje.

Godine 1997., razrjeđeno maslinovo ulje bilo je toliko rasprostranjeno u Europi da je Europska Unija, u sklopu Ureda za borbu protiv prijevara osnovala posebnu grupu za borbu protiv krivotvorenog maslinovog ulja.

U travnju ove godine, talijanski ministar poljoprivrede, Paolo De Castro, objavio je da je njegova vlada provela istragu protiv 787 proizvođača maslinovog ulja, od kojih je 206 proglasila krivim za razrjeđivanje, lažno etiketiranje i druge prekršaje.

Međunarodni propisi nalažu da ekstra djevičansko maslinovo ulje mora biti dobijeno isključivo od masline, odnosno od koštuničavog ploda stabla masline. Maslinovo ulje se pravi isključivo mehaničkim ili drugim fizičkim putem (prešanjem ili centrifugiranjem) bez dodavanja kemikalija, te u posebnim termičkim uvjetima koji ga ni na koji način ne
mijenjaju.

Nadalje, maslinovo ulje ne smije imati nikakvih defekata, a kiselost mu se mora kretati oko 0.8% ili manje, dok kiselost djevičanskog maslinovog ulja mora biti 2% ili manje. Ne smije sadržavati ulja dobijena korištenjem solvenata niti ga se smije miješati s uljima drugog porijekla.

Predsjednik Australske udruge za maslinovo ulje, Paul Miller, kaže da testovi okusa mogu ponekad otkriti odgovara li sadržaj boce s etiketom ekstra djevičanskog maslinovog ulja onome što piše na etiketi.

“Budući da znamo što se događa vani, proveli smo neka testiranja uvezenog i domaćeg ulja s etiketom ekstra djevičanskog maslinovog ulja koristeći klasične metode. Međutim, neki od tih klasičnih testova ne mogu uvijek otkriti da je posrijedi rafinirano ulje, pa zapravo ne znamo o kolikom je problemu riječ i postoji li uopće u Australiji.”

Ipak, zahvaljujući donaciji od 385.000 australskih dolara australske savezne vlade, Australska udruga maslinovog ulja krenula je u rat protiv krivotvorenja maslinovog ulja. Između ostalog, počela je provoditi industrijski kodeks proizvodnje koji će uključivati i novi, napredniji kemijski test maslinovog ulja.

Miller je izjavio da su propisima, koji će stupiti na snagu početkom iduće godine, predviđena i nasumična testiranja tržišta, što će Australiju svrstati uz bok Kanade kao jedne od zemalja s najstrožom kontrolom maslinovog ulja.

“Problemu smo pristupili ozbiljno, a restrukturiranje industrije će nam pomoći da plan provedemo u djelo. Želimo biti sigurni da isporučujemo ono što tvrdimo da isporučujemo.”

Potrošači ipak moraju znati da im razrjeđeno maslinovo ulje ne može naškoditi.

“Ne radi se o otrovu, već kao da tvrdite da je u boci kvalitetan cabernet sauvignon, a zapravo prodajete najjeftinije crno vino.”

Australska industrija maslinovog ulja relativno je mala i iznosi jedva 0.3% svjetske proizvodnje maslinovog ulja. Najveća tržišta za izvoz su joj SAD i, sve više, Kina.

“Canberra ima dosta dobra ulja, ali ih drži za sebe i ne širi tržište,” kaže Miller.

Pialligo Estate Wines proizvodi maslinovo ulje već sedam godina. Vlasnica Sally Milner kaže da njezina vinarija, koja ubere otprilike 2 tone maslina godišnje, proizvede oko 300 litara ulja u godini.

“Ulje stavljamo u male boce i prodajemo u paru s našim vinskim octom, i to direktno iz našeg podruma, a poslužujemo ga i u našem restoranu.”

Zbog ograničene i kontrolirane proizvodnje do sada nisu imali problema s lažnim maslinovim uljem.

“Ali ako bismo ikada postali konkurentni na otvorenom tržištu, naravno da bi nas tako nešto zabrinulo. Ljudi poučeni lošim iskustvom mogli bi odustati od konzumiranja maslinovog ulja, što bi bila velika šteta jer je vrlo zdravo.”

Od 28. do 31. listopada održat će se velika izložba australskog maslinovog ulja “Australian Olive Expo” u Exhibition Parku.

Izvor: Sonya Neufeld, The Canbera Times, 21.10.2007.