Iako bogata maslinovim uljem, Turska nije do sada uspjela svoje maslinovo ulje pretvoriti u svjetsku robnu marku, što je za proizvođače i izvoznike turskog maslinovog ulja postalo osjetljivo pitanje. Predsjednik turske Udruge izvoznika, Oguz Satici, iznio je nedavno prijedlog izrade posebnih boca za tursko maslinovo ulje, za koje se nada da će tursko maslinovo ulje učiniti prepoznatljivim među potrošačima širom svijeta.

No industriju maslinovog ulja u Turskoj muči još jedno goruće pitanje. Posljedice globalnog zatopljenja ove je godine posebno osjetio poljoprivredni sektor u Turskoj gdje je, između ostalog, urod maslina bio slab. To je, pak, rezultiralo porastom cijena nerafiniranog maslinovog ulja, što je turske izvoznike maslinovog ulja navelo na traženje dozvole za uvoz nerafiniranog maslinovog ulja koje bi zatim sami rafinirali, čemu se protive neki u industriji.

Dok se Udruga turskih izvoznika (TIM) i tvornice za izradu i punjenje boca spremaju promicati tursko maslinovo ulje u svijetu koristeći posebno dizajnirane boce, u maslinarskim krugovima traje žučna debata oko uvoza. Ovu debatu dodatno podgrijavaju međusobne optužbe sukobljenih strana za izdaju i nacionalizam.

Nedim Güreli, predsjednik Udruge egejskih izvoznika maslinovog ulja, izjavio je: “Mi tražimo da nam se dozvoli uvoz nerafiniranog maslinovog ulja koje bismo sami rafinirali kako ne bismo izgubili svoje mjesto među robnim markama na policama trgovina u inozemstvu. Ali, eto, nazivaju nas izdajicama.”

Ogus Satici, predsjednik TIM-a, kaže da će za tursko maslinovo ulje biti dizajnirana specijalna boca. On je također pružio podršku Güreliju, apelirajući na njegove protivnike “da ne sprječavaju uvoz svojim nacionalizmom.”

Debata pokvarila festival maslinovog ulja

Prvi Festival aydinskog maslinovog ulja organiziran je od strane Udruge egejskih izvoznika maslinovog ulja, aydinske trgovačke i industrijske komore, trgovačke burze i Udruge prijatelja masline (Zeytindostu Derneg) u Aydinu, gradu u istoimenoj provinciji smještenoj na obali egejskog mora. Festival je, međutim, pokvarila svađa oko zahtjeva uvoznika da im se dozvoli uvoz maslinovog ulja.

Güreli, inače na čelu jedne od sukobljenih strana, izjavio je: “Mi smo čak platili najamninu za police na kojima se nude proizvodi s robnim markama u trgovinama u Europi i Sjedinjenim Državama. Ove je godine, međutim, urod bio vrlo slab. Zbog toga su naše cijene nerafiniranog maslinovog ulja bile više od španjolskih i talijanskih. Dozvolite nam stoga da uvezemo nerafinirano maslinovo ulje iz tih zemalja, pa ćemo ga mi zatim buteljirati i izvoziti, inače ćemo izgubiti teško stečeno mjesto na europskom tržištu.”

Turski proizvođači se tome protive i kažu: “Preplavit će nas sa španjolskim i talijanskim maslinovim ulje koje subvencioniraju njihove vlade. To je izdaja.”

Nije riječ o uvozu maslinovog ulja 

Güreli i Satici tvrde da uvoz u svrhu domaćeg rafiniranja ne treba brkati s običnim uvozom. Güreli kaže: “Ovisno o regiji, cijene rafiniranog maslinovog ulja kreću se između 4,50 i 6 novih turskih lira (YTL). Kako da mi izvozimo kada smo prisiljeni kupovati nerafinirano maslinovo ulje po većoj cijeni, procesirati ga, buteljirati i još se izložiti udarcima lošeg tečaja? Kako da konkuriramo Španjolskoj i Italiji s ovakvim cijenama? Dajte da uvezemo nerafinirano maslinovo ulje iz Španjolske, da ga kod kuće rafiniramo, buteljiramo i onda izvezemo. Taj proizvod neće nikada završiti na domaćem tržištu pa ga se i ne može smatrati uvozom.”

Preokrenuti situaciju

Satici objašnjava: “Mi bismo inače u Španjolsku i Italiju izvezli nerafinirano maslinovo ulje koje bi one zatim prodavale po dvostruko ili trostruko većoj cijeni. I onda bi se svi žalili zbog toga. Ovako imamo prilike preokrenuti situaciju jer je jeftinije uvesti maslinovo ulje iz Španjolske. Ako se dozvoli uvoz u svrhu domaćeg rafiniranja, onda se na španjolsko maslinovo ulje može stvoriti dodana vrijednost i zaraditi.”

Aydin Agababaoglu, predsjednik Ajdinske trgovačke burze, kaže da broj stabala masline u Turskoj stalno raste i da sada iznosi 150 milijuna. Očekuje da će se uskoro popeti na 200 milijuna. Izjavio je dalje: “Ako naš izvoz ne postane održiv, mi nećemo biti u stanju naći tržište na kojemu ćemo moći prodati urod 200 milijuna stabala. Moramo dozvoliti izvoznicima da, kada je to potrebno, kod kuće rafiniraju maslinovo ulje kako bismo održali naša tržišta i osigurali daljnji razvoj.”

Aydin – prvi po broju stabala Turskoj

Guverner Aydina, Mustafa Malay, kaže da je Aydin prvi po broju stabala masline u Turskoj. Prema informacijama sadržanim u brošuri podijeljenoj na prvom Festivalu aydinskog maslinovog ulja, masline se u industrijske svrhe uzgajaju u 37 zemalja u svijetu. Otprilike 95% ukupne svjetske proizvodnje maslinovog ulja locirano je na Sredozemlju. Šest mediteranskih zemalja, uključujući i Tursku, proizvodi 86% od 13 milijuna tona godišnjeg uroda maslina.

U Turskoj je 595.000 hektara zemlje, odnosno 2% ukupne površine njezinog poljoprivrednog zemljišta, namijenjeno uzgoju maslina. Aydin je s 23% od ukupnog broja stabala masline u Turskoj uvjerljivo na prvom mjestu.

Svijet mora biti u stanju prepoznati tursko maslinovo ulje po bocama

Dogan Arikan, generalni direktor turskih tvornica za izradu i punjenje boca, izložio je projekt izrade dizajnerskih boca za tursko maslinovo ulje: “Smatramo da posebne boce za svako pojedino maslinovo ulje ne bi bile rentabilne. Ako bismo, međutim, izradili tri ili četiri boce posebno dizajnirane za turska maslinova ulja, onda bismo ih mogli masovno proizvoditi. Kada netko u Sjedinjenim Državama ugleda te boce u supermarketu, trebao bi odmah znati da one sadrže tursko maslinovo ulje. Na projektu se radi i o ovome ćemo još razgovarati s izvoznicima, maslinarskim sektorom i dizajnerima.”


Ne igrati samo na jednu kartu

Madra je etablirano ime maslinovog ulja iz Ayvalika, grada na sjevernom dijelu obale egejskog mora, poznatom po maslinovom ulju. Njezin se vlasnik, Sezai Madra, protivi uvoženju maslinovog ulja iz Španjolske, čak i u svrhu rafiniranja. On je izjavio: “Mi smo trenutačno suočeni s brojnim preprekama izvozu nerafiniranog maslinovog ulja. Ako se dozvoli uvoz nerafiniranog maslinovog ulja a da se pri tom prvo ne uklone prepreke izvozu, naše će cijene uvelike pasti. Nemojte dozvoliti da se igra samo na jednu kartu, dajte da i jedni i drugi profitiraju. Dozvolite nama da slobodno izvozimo nerafinirano maslinovo ulje, a onda neka oni koji to hoće uvoze u rafiniranja.”

Ne ponavljajte našu grešku

Ahmet Ertürk, član parlamentarne komisije za poljoprivredu i poslanik Stranke za razvoj (AKP), rekao je da je bilo slučajeva da su proizvodi koji su se uvezli u svrhu stvaranje dodane vrijednosti ipak završili na domaćem tržištu. Kao primjer navodi mlijeko u prahu, te se brine da sličan rizik postoji i za maslinovo ulje. Ertürk kaže: “Mlijeko u prahu koje je bilo uvezeno kako bi se stvorila dodana vrijednost u zemlji trebalo je biti korišteno za pravljenje mliječne čokolade koja je pak trebala biti izvezena. Završilo je, međutim, na domaćem tržištu. Vidim da isti rizik postoji i za maslinovo ulje i svoje sam mišljenje o ovom problemu prenio državnom ministru Kürsadu Tüzmenu i ministru za industriju Zaferu Çaglayanu.”

Izvor: Vahap Munyar, Turkish Daily News