Ime Valeo je latinska riječ za »vrijedim«, a istodobno asocira na porijeklo iz Bala. Iako se maslinarstvom ozbiljno bavi tek nekoliko godina Grubić je uz ulaz u vodič Lextravergine već osvojio niz nagrada. Osim brojnih priznanja s lokalnih smotri ima i dva uzastopna zlata s Vinistre, te ukupno drugo mjesto za bužu i rosinjolu i prvo mjesto među sortnim uljima na državnoj smotri Maslina u Splitu. Ulje Valeo ove se godine pakira u manje bočice, kakve sve više traže restorateri. Plasira se i u polulitarskim bocama, uglavnom u Istri i Dalmaciji. Boce od pola litra prodaju se po 122, a one od decilitra po 40 kuna.

- Na intenzivnije bavljenje maslinarstvom odlučio sam se nakon poljoprivredne škole, u kojoj sam najviše naučio od mentora Itala Žužića. Dugu obiteljsku tradiciju sam tako nadogradio novim saznanjima. Tata Sergio, bez kojeg ne bih stigao obrađivati maslinike, prije se više bavio vinogradarstvom, ali su meni uvijek bile draže masline, pa smo se sada potpuno okrenuli toj grani, kaže Emanuel.

Obrađuju 1.500 maslina starih i 400 godina

Obitelj Grubić sada obrađuje oko 1.500 maslina i proizvodi oko 500 kilograma ulja. Najviše imaju svojih, ali su uzeli u najam i maslinike koji se dugo nisu obrađivali. Riječ je o starim nasadima, starim i do četiristo godina, koji su bili zapušteni, pa se postepeno obnavljaju. To je i prednost baljanskih maslinara jer njihovi maslinici nisu zatrovani mineralnim gnojivima i pesticidima. Baljanski maslinici su se prostirali od ceste Pula - Rovinj do mora. Nakon poslijeratnog odlaska ovdašnjih stanovnika oko njih je zarasla šikara, pa se obnavljaju krčenjem i revitalizacijom. Kako je riječ o brojnim maslinicima, potencijali za razvoj su veliki. Zbog toga je u novoformiranoj zadruzi Bembo okupljeno dvadesetak maslinara, a očekuju se i novi.

- Na ovaj način dobivamo pravu autohtonu i ekološku proizvodnju ulja. Stare masline su dobro ukorijenjene, pa se brže obnavljaju nego što narastu novi nasadi, a njihovom obradom obnavljamo i sorte koje su se ovdje gajile u vrijeme kada su Bale bile nadaleko poznate po maslinarstvu, kaže Emanuel.

Buža, puntoža i negrolina izvorne sorte

U svojim maslinama Grubići imaju mušku i žensku bužu, puntožu, karbonacu, moražolu, žižoleru i negrolinu. U postupku, koji sa Zavodom za voćarstvo zagrebačkog Agronomskog fakulteta vodi novosnovana Poljoprivredna zadruga, uz bužu puntožu negrolina ima najviše izgleda postati izvorna baljanska sorta. Da bi se došlo do komercijalne proizvodnje ove sorte, mora se proizvesti rasad i proširiti njene nasade. Maslinici obitelji Grubić uglavnom su na području Valada, jugozapadno od Bala prema moru. Tamošnja su polja položena prema jugu, zaštićena od bure, pa imaju sve uvjete za uspješan uzgoj. Uz stalnu obradu i gnojidbu, za uzgoj maslina Emanuel najvažnijom smatra rezidbu. Treba je odraditi kvalitetno i u proljeće od polovice ožujka do cvatnje.

Za iduću sezonu i uljara

Obitelj Grubić svojedobno je otkupila nekadašnju baljansku uljaru, koja je od šezdesetih godina prošlog stoljeća izvan uporabe. Stara postrojenja će se restaurirati, pa će to biti svojevrsni muzej ulja. U staroj uljari radilo se tehnologijom mljevenja kamenim tijeskom i prešanja mase pod utjecajem tople vode. Uz tijesak sačuvani su svi dijelovi, od tijeska do kompresora kojim se pokretao i peći na drva za grijanje vode. Kako je riječ o velikom prostoru, Emanuel Grubić će tu postaviti i svoju novu uljaru za koju već doprema dijelove iz Italije.

- Montirat ćemo najsuvremeniju uljaru s hladnom preradom, bez uporabe vode, kojom se dobivaju najbolja ulja bez gubitaka aromata i fenola. Naša uljara će imati sličan postupak kao ona u Baredinama, u kojoj sam i ja i mnogi drugi nagrađeni maslinari prerađivao svoje masline. Kapacitet će joj biti oko 700 kilograma na sat, pa će moći zadovoljiti potrebe baljanskih maslinara. Cijela je investicija vrijedna oko 250 tisuća eura, pa se nadam da ćemo uz vlastita sredstva dobiti i poljoprivredne kredite, kaže Emanuel Grubić pokazujući nam stari torač.

Uljara je Balama neophodna za daljnje oživljavanje maslinarstva. Proteklih godina puno su nagrada naime dobila i ulja Miroslava Pliše sa Stancije Meneghetti, čija je rosulja pri vrhu u izboru časopisa Lextravergine. Činjenica da su dva proizvođača ulja za samo nekoliko godina stala uz bok renomiranih kolega ukazuje da je riječ o specifičnom području za uzgoj autohtonih sorti, posebno u proizvodnju ulja od buže. Grubić ističe da prva istraživanja Zavoda za voćarstvo pokazuju da su ovi rezultati kombinacija suncu izloženih terena, klimatskih pogodnosti i čistog asortimenta starih stabala.

Izvor: Aldo Pokrajac, Glas Istre, 26.11.2007.