Dobro pognojene masline potenciraju biološku snagu stabla, a time i prinose ulja. Za postizanje kvalitetnih i visokih prinosa nužna je pravilna gnojidba.

Dodavanje hranjiva

Potencijal proizvodnje je u direktnoj vezi s dobro isplaniranim programom gnojidbe, kako mladih nasada tako i u održavanju tog programa na rodnim stablima (kako bi vratili ono što je izneseno ubranim plodovima).

Iznos hranjiva putem plodova masline iznosi oko 25 kg/ha dušika, 7 kg/ha fosfora, 20 kg/ha kalija. Najveći broj stručnjaka za optimalan prinos maslina preporučuje godišnju aplikaciju, tj. dodavanje hranjiva u količinama dva do triput većim od iznosa hranjiva putem ploda. Preporuka je da se ciljano gnoji, u točno određenom vremenu, kako bi održali rezerve hranjiva u kritičnim razdobljima, tj. u vrijeme aktivnog porasta, cvatnje te stvaranja plodova.

Među hranjivima dušik ima jednu od najvažnijih uloga. Stimulira vegetativni rast te pomaže usvajanje drugih hranjivih elemenata. Maslina vrlo brzo reagira na dodani dušik odličnim rezultatima prinosa, ali prevelike količine dušika povećavaju osjetljivost masline na niže zimske temperature, kao i na napade bolesti i štetnika. Najveće zahtjeve za dušikom maslina ima u fazi cvatnje, do okoštavanja sjemenki, pa ga u toj fazi moramo dodavati višekratno prihranom (Urea 46% ili Kan 27%).

Fosfor je hranjivo koje se apsorbira u manjoj količini, ali je vrlo važan za cvatnju i oplodnju, balansira prebujan rast masline.

Kalij je hranjivo koje ima važnu ulogu u metabolizmu masline, u stvaranju plodova i ulja u plodovima, usvaja se manjim dijelom u fazi vegetativnog porasta, a većim dijelom kod stvaranja plodova i stvaranja ulja (dodaje se u osnovnoj gnojidbi NPK gnojivima u ranu jesen).

Uz ova osnovna hranjiva nužno je da tlo sadrži kalcij te ukoliko ga nema dovoljno potrebno ga je dodati gnojidbom, jer je upravo maslina, od svih voćnih vrsta najosjetljivija na pomanjkanje ovog elementa.

Biostimulatori i organsko gnojivo

Posljednjih godina pozitivne učinke na maslinama ima primjena biostimulatora, proizvoda na bazi algi. Pokusi koji su vršeni u više maslinarskih zemalja, a i kod nas pokazuju kako se primjenom biostimulatora postižu veći prinosi, bolji je sadržaj ulja i ono što je najvažnije, stablo masline se brže oporavlja u slučaju oštećenja uzrokovanog hladnoćom i drugim stresnim nepogodama.

Međutim, daleko najvažniji čimbenik u ishrani masline je organsko gnojivo, jer ono poboljšava strukturu tla i mikrobiološku aktivnost, a uz to obogaćuje tlo mnogim mikroelementima. Njegova prisutnost u tlu poboljšava kapacitet izmjene iona, odnosno pristupačnost hranjiva samoj maslini. Izostanak organske gnojidbe u mnogim razvijenim maslinarskim zemljama doveo je do slabije rodnosti, žućenja i opadanja lišća, sušenja izboja i dr. Nužno je unositi u tlo organsku tvar i to po načelu što više, to bolje.

Stajnjak (goveđi, ovčji ili kozji) mora biti zreo (nakon 3-4 mjeseca je poluzreo, a nakon 6-8 mjeseci zreo). U prosjeku stajnjak sadrži; vodu i makroelemente i to 75% vode, 0,5 % dušika, 0,3% fosfora i 0,6 % kalija, 0,07-1,0 % kalcija te 0,06 -0,3% magnezija; te mikroelemente mangan (30-50 ppm Mn), cink (10-20 ppm Zn), bor (3-5 ppm B), bakar (1-3 ppm) i molibden (0,1 -0,2 ppm Mo). Stajnjak ima produženo djelovanje i to 3-4 godine, s dinamikom korištenja od 50% u prvoj godini, 30% u drugoj i 20% u trećoj godini.

Stoga je potrebno svake 3-4 godine unijeti u tlo organsku tvar, po mogućnosti stajnjak u gnojidbenim dozama od 20 do 40 tona po hektaru (u vrtu to odgovara količini od 200 -400 kg/m2). Ukoliko ga primjenjujete svake godine doze su niže (10-25t/ha). Duljina zaoravanja stajnjaka ovisi o svojstvima tla, jer na težim i vlažnim tlima stajnjak se zaorava na dubinu od 30 cm, a na lakšim tlima pliće. U maslinicima je važno da bude dostupan korijenovoj mreži koja se razvija s obodom krošnje i stoga je preporuka u mladim nasadima da se ne dodaje preblizu deblu, jer može izazvati nepoželjne reakcije na mladoj, osjetljivoj kori masline. Velike štete u masliniku Marija Vulića u Crnom izazvao je upravo takav način gnojidbe.

U organskoj gnojidbi se osim stajnjakom može gnojiti kompostom (od komina prerađenih maslina, usitnjenog lišća i grančica maslina), gnojovkom, tresetom, bihugnojem (dobiva se kao ostatak u proizvodnji bioplina), organsko-mineralnim gnojivima te zelenom gnojidbom.

Zelena gnojidba ima posebno mjesto i nezaobilazna je u alternativnoj poljoprivredi, a predstavlja unošenje u tlo nadzemne mase za tu svrhu posebno uzgojenih usjeva (prvenstveno leguminoze - djeteline, smiljkite, grahorice i dr., koje životnom aktivnošću kvržičnih bakterija vežu dušik iz atmosfere).

Najveće značenje sideracije je povećanje dušika u tlu i to bez utroška energije. Ostali pozitivni učinci su sprječavanje površinske erozije, ispiranje hranjiva te poboljšanje fizikalnih svojstava tla (aeracija i retencija za vodu).


Izvor: dipl.ing.agr. Gordana Dragun, Zadarski list, 01.12.2007.