No, hoće li i cijene, barem za tunižanskog potrošača, biti povoljne? Teško, budući da u nekim regijama litra maslinovog ulja trenutačno dostiže cijenu od 5 tunižanskih dinara. Kad je riječ, međutim, o službenim informacijama, ništa nije sigurno; u Gremdi, gradiću u blizini Sfaxa, poznatom kao najvećoj tržnici maslinovog ulja u Africi, kilogram nchire – sorte masline koja sama opada sa stabla i nije osobite kvalitete – stoji između 350 i 950 milima.

“Cijene će biti fiksirane tek polovicom prosinca,” objašnjava Samia Saïdane, predsjednica odjela tunižanskog Ministarstva poljoprivrede zaduženog za maslinarstvo, “budući da one ovise o kretanjima na svjetskim tržištima.” Ipak, ono što znamo već sada je da je izvoz počeo i da je od početka sezone do sada izvezeno nekih 6.700 tona maslinovog ulja, za razliku od prošle godine kada je u istom razdoblju izvoz iznosio 31 tonu.

Ta je brojka tim interesantnija ako se ima na umu da je pobrano tek 10 % maslina, a u pogonu je svega 350 od postojećih 1.440 uljara.

Stručnjaci imaju, dakle, razloga za optimizam jer ovakva statistika upućuje na visoku stopu izvoza.

Kako, međutim, održati proizvodnju stabilnom? Kako zaboraviti sezonu 2001/2. kada proizvodnja nije prekoračila 30.000 tona, dok se europski kontingent povećava za 56.000 tona svake godine?

Godine 2005., donesen je nacionalni program razvoja maslinarstva koji tijekom idućih 7 godina predviđa sadnju navodnjavanih maslinika na površini od 30.000 hektara.

Poljoprivrednici su, sasvim razumljivo, oduševljeni ovom vrstom maslinika tim prije što je sadnja donekle subvencionirana. Druga zadovoljna skupina su rasadničari, čiji se broj ušesterostručio u posljednje tri godine. Broj sadnica, pak, u istom je razdoblju porastao s početnih 360.000 na 1,900.000!


Izvor