Hrvatska ima sve kvalitetnija maslinova ulja. Podsjetimo se, prošlo je 10 godina otkako je nova tehnologija ponovno našla svoje mjesto u preradi maslina, najprije na Istarskom poluotoku, a poslije u Dalmaciji i na otocima. Danas se maslinari natječu čije će ulje biti bolje kakvoće, s manje slobodnih masnih kiselina, s više voćnog mirisa, na svježe ubrane masline ili na svježe pokošenu travu. Pojavili su se i različiti Vodiči (L'Extravergine) za maslinovo ulje vrhunske kvalitete. Najprisutniji u Hrvatskoj je L'Extravergine koji se tiska u Italiji u organizaciji časopisa Cucina & vini, a čiji su autori talijanski novinari specijalizirani za gastronomiju.
U posljednjem izdanju tog vodiča najboljih maslinovih ulja, a koji uređuje i potpisuje talijanski novinar Marco Oreggia našlo se 20 maslinovih ulja iz Istre i četiri iz Dalmacije. Nije čudno da je toliko ulja iz Istre, jer autor svoj godišnji odmor provodi na poluotoku koji naziva drugom Toscanom. Putujući istarskim krajolikom, upoznao je mnoge maslinare i kušao njihova ulja te ih po vlastitoj prosudbi uvrštavao u vodič L'Extravergine. Četiri ulja iz Dalmacije odnose se na maslinare s Hvara i jednog s otoka Brača. G. Orregia očito slabo poznaje dalmatinska vrhunska ulja, pa je njegov boravak u Splitu na Maslini 2007. bio razlog uvrštavanja maslinara i njihovih ulja iz Dalmacije.
Da bismo do kraja bili pošteni, treba reći da uvrštavanje u Vodič nije sasvim besplatno, štoviše, potrebno je uplatiti znatnu svotu za analizu ulja u Italiji, kao i za panel-test kojim se potvrđuje vrhunska kakvoća. Naime, u prvim vodičima nije bilo panel-testa, nego je autor sam odabirao ulja prema vlastitu ukusu. U posljednjem vodiču za godinu 2007. godinu navedena su imena članova panel-testa, degustatora maslinova ulja većinom iz Italije, jedan Španjolac (predstavnik COI-a iz Madrida) i jedan s Novog Zelanda. Vodič za vrhunska maslinova ulja, samo je jedan u nizu privatnih inicijativa da bi se postigla veća potrošnja ovoga visokovrijednog proizvoda , a ne zaboravimo da je upravo Italija uz Španjolsku najveći proizvođač maslinova ulja (800 000 tona godišnje), ujedno i veliki izvoznik. Na tom planu konkurencija je značajna jer se šire područja uzgoja maslina, pa tako, uz Novi Zeland, i Kina postaje maslinarska zemlja. Izraz da je Mediteran do kuda seže maslina više ne vrijedi.
U godini 2005./06 svjetska proizvodnja maslinova ulja iznosila je, prema procjenama, oko 2,5 milijuna tona. Naših 5 000 tona dakle tek je jedna kap, koja može postati značajna ako bude vrhunske kvalitete, što je cilj hrvatskoga maslinarstva. Na tom putu već su neki novi, mladi maslinari koji stvaraju tzv. brandove, poput Sandija Chiavallona iz Vodnjana, koji je angažiranjem dizajnerskog studija Bruketa & Žinić izašao na tržište pod robnom markom Chiavallon. Za njim je krenula obitelj Ipša iz Oprtlja, a uskoro će ih slijediti ostali istarski maslinari.
Problem koji i dalje ostaje jesu količine maslinova ulja, koje su nedovoljne da bi mogle izaći na europsko tržište, pa ni kao ekskluziva za boutique. Premda, prema podatcima, imamo sve više površina pod maslinama, teško da ćemo imati optimističnih 10 milijuna stabala do ulaska u EU. Osim ako se taj ulazak ne produlji do daljnjega. Kako se u Hrvatskoj volimo uspoređivati sa zemljama EU, mogli bismo to s Portugalom, koji je veličinom i brojem stanovnika sličan nama, ali ima 340 tisuća hektara pod maslinicima, s ukupno 38 milijuna maslinovih stabala. U nas je, podsjetimo, oko pet milijuna stabala na 28 000 hektara. Ulje u Portugalu srednje je kvalitete, tek polovica je ekstradjevičansko, a ostalo je loše kvalitete (lampante). I takvo, loše ulje nalazi svoje kupce, doduše, izvan EU u Brazilu, kamo Portugal izvozi najviše maslinova ulja.
Da je maslinovo ulje dobar izvozni proizvod, potvrđuje Španjolska koja godišnje od takvog ulja prihoduje više od dvije milijarde eura. Po prihodu od prodaje maslinova ulja u svijetu Italija je na drugome mjestu. Jasno je da se ne možemo uspoređivati s velikim maslinarskim zemljama, ali morali bismo iskoristiti one mogućnosti koje navode strani stručnjaci u vodiču ,,L'Extravergine 2007, a to su izvanredan odnos tla i klime u Hrvatskoj za uzgoj maslina. To su naše prednosti. Do ulaska u EU u Hrvatskoj bismo morali imati 6,5 milijuna stabala na oko 35 000 hektara; uostalom, to je zapisano u strategiji hrvatske vlade. Je li to realno? Odgovor je DA ako svake godine do ulaska u EU (2010.) posadimo 500 000 stabala! Bojim se da to neće biti moguće, jer, osim zemljišta, prepreka ovako ambicioznim planovima jesu domaći rasadnici čija je proizvodnja i za današnje potrebe nedostatna.
Ovogodišnji vodič najboljih maslinovih ulja na svijetu podebeo je te čini svojevrsnu enciklopediju maslinarstva Italije i svijeta. U njoj autori poput Lanfranca Contea (povjerenika za maslinovo ulje u EU sa sjedištem u Bruxellesu) objašnjava parametre za određivanje kvalitete maslinova ulja u članicama EU, koji su izuzetno komplicirani i rigorozni u smislu zaštite potrošača i mogućih načina sprječavanja miješanja i patvorenja ulja. U tu svrhu izvode se vrlo komplicirane i sofisticirane kemijske analize koje uključuju 13 skupina kemijskih sastojaka, od kojih svaki ima još desetak sastojaka u podskupini. Jasno je da su naše, domaće analize ulja (koje se rade u praktički jedinom opremljenom laboratoriju SMS-a u Splitu i svode se na nekoliko parametara: slobodne masne kiseline, tokoferole i ukupne polifenole) više negoli skromne. Ali, ipak se kreće..., polako se stvara kritična masa onih koji znaju kako proizvesti kvalitetno maslinovo ulje i kako ocijeniti njegovu kakvoću.
Izvor: Tanja Devčić, UNAterra, 01.12.2007.