Splitski poduzetnik Srđan Mladinić i njegov SMS u posljednje se vrijeme manje spominju zbog novih proizvoda i otvaranja novih tržišta, a više kroz kritike konkurentskih tvrtki zbog SMS Prehrambenog razvojnog centra čiji je laboratorij jedini u Hrvatskoj ovlašten za ispitivanje kakvoće maslinovih ulja. Stoga smo i razgovor s Mladinićem počeli upravo tom temom.

Za koje je analize ovlašten vaš laboratorij? Je li točno da će proizvođači maslinovih ulja koji žele dobiti državne poticaje morati ulje slati na analizu u inozemstvo, kao što tvrdi Davor Kaminčić, vlasnik Trentona?
- Ministarstvo poljoprivrede u listopadu je raspisalo natječaj za sufinanciranje otkupa domaćeg maslinovog ulj a i pritom odredilo kriterije kojima treba udovoljavati ispitni laboratorij za kvalitetu maslinovog ulja. Naš laboratorij jedini u Hrvatskoj posjeduje, u skladu s tim kriterijima, certifikat HUN ENISO/IEC 1705 - ovlasnicu za ispitivanje fizikalno-kemijskih svojstava maslinovih i drugih biljnih ulja, meda te senzorsko ispitivanje djevičanskog maslinovog ulja i mikrobiološko ispitivanje čistoće površine. Laboratorij ima i ovlasnicu Hrvatskog zavoda za normizaciju i mjeriteljstvo, dobio je i ovlasnicu ministarstava poljoprivrede te zdravstva, a može izdavati i međunarodne certifikate. SMS Prehrambeno-razvojni centar samostalno je poduzeće...

Ali vi ste vlasnik?
- Da, vlasnik sam tvrtke SMS d.o.o. koja se bavi proizvodnjom i SMS Razvojnog centra koji se bavi analizom prehrambenih namirnica i ima certifikate koji jamče neovisnost laboratorija. Žao mi je što država ili drugi poduzetnici nisu investirali u sličan projekt, ali mislim da je ozbiljnim i kvalitetnim proizvođačima u interesu postojanje takvog laboratorija bez obzira na to u čijem je vlasništvu. jer bez sposobnosti da garantira kvalitetu i zdravstvenu ispravnost prehrambenih namirnica Hrvatska ne može ni ući u Europsku uniju, a proizvođači neće moći imati svoje proizvode na policama ako nema laboratorija koji će izdavati potvrde.

Kako onda tumačite tvrdnje vlasnika Trentona da vaš laboratorij nema sve što je potrebno?
- Ja takve izjave ne komentiram. Ministarstvo je dalo svoj odgovor i potvrdilo mjerodavnost laboratorija.

Kako biste se vi osjećali da vaše proizvode ocjenjuje laboratorij u vlasništvu izravnog konkurenta na tržištu?
- U svijetu je to uobičajeno. Ako neki laboratorij u Hrvatskoj posjeduje ovlasnice mi-nistarstava zdravstva i poljoprivrede, međunarodnog vijeća za kvalitetu maslinovogulja i certifikat 17025, bilo bi smiješno da osporavam takav laboratorij, bez obzira na to u čijem je vlasništvu.

Tvrdite li i dalje da je većina ulja na domaćem tržištu nejestiva, tj. da je riječ o ulju lapante?
- Prije deset godina maslinarstvo i proizvodnja maslinovog ulja bili su na izuzetno niskoj razini. Od tada je ostvaren velik napredak, zahvaljujući ponajviše mlađim maslinarima koji su prihvatili suvremene agrotehnološke mjere i uljarima koji su prihvatili suvremene tehnološke linije za higijensku proizvodnju ekstradjevičanskih i djevičanskih maslinovih ulja. No, problem je i dalje ostao u dijelu skladištenja, u dopuštenoj praksi - jedinoj takvoj u maslinarskim zemljama u svijetu - da se nakon prerade maslinovo ulje vraća u privatne konobe u kojima nema nadzora i tehnološki ispravnih uvjeta za čuvanje ulja, koje je prirodni proizvod pa ga nehigijenski i loši uvjeti degradiraju i pretvaraju u tzv. lapante, odnosno nejestivo ulje.Vani se takvo ulje pretvara u rafinirano ulje, dobiva se nova kategorija ulja, no kako toga u Hrvatskoj nema, dobivamo lapante ulje.

Kada se povela ta rasprava o kakvoći ulja, iz Zvijezde je poručeno da ne biste smjeli prigovarati, jer i vi uvozite maslinovo ulje i potom ga prodajete kao da je domaće. Je li to točno?
- Taje izjava došla od nekompetentne osobe koja je u kontekstu kritike laboratorija i tako nešto nespretno izjavila. U Hrvatsku se u posljednjih deset godina zbog nedostatne proizvodnje uvozi otprilike 1600 tona maslinovog ulja na godinu. SMS je najveći izvoznik maslinovih ulja, u zemlje u regiji i u prekomorske zemlje. Na tržište plasiramo ulja koja su prihvatljiva potrošačima na tom području, a njihovi su zahtjevi vrlo specifični. U Hrvatskoj potrošače, grubo rečeno, dijelimo na primorce, koji uglavnom traže pikantna, jaka maslinova ulja s izrazitim atributima, te kontinentalce, kod kojih takvo ulje ne prolazi. Isto je i u svijetu. Kao široki proizvođač, koji može zadovoljiti različite potrebe potrošača, mi moramo uvoziti kako bismo naše potrebe na inozemnim tržištima mogli zadovoljiti.

Plasirate li na domaće tržište uvozno ulje?
- Na domaće tržište plasiramo domaće ulje i samo je pitanje koliko se u kojoj godini može osigurati kvalitetnog ulja za cijelu godinu.

Koliko vi onda prosječno godišnje plasirate domaćeg ulja na domaćem tržištu?
- Prosječno se može govoriti o 200 tona.

Kakva je vaša suradnja s Agrokorom, s kojim ste dulje bili u vrlo hladnim odnosima, pa je SMS nestao s polica Konzuma i vratio se tek kada je potpisan ugovor o suradnji s Podravkom o distribuciji vaših proizvoda? Jeste li se pomirili s Todorićem?
- Ja se stvarno nikada nisam svadio, niti sam imao kakav sukob, s gospodinom Todorićem.

Ali ste nestali s polica, i to u trenutku kada nije bilo drugih lanaca koji bi taj plasman nadomjestili?
- Ja sam i onda rekao da nemamo velikih briga, jer imamo izvoz. Točno je da je Podravka preuzela distribuciju i da smo jako zadovoljni tom suradnjom. Nalazimo se na Konzumovim policama i ja danas ne vidim razlog koji bi tu suradnju doveo u pitanje.

Pokrenuli se inicijativu osnivanja zadruge maslinara i proizvođača maslinovog ulja, kao načina uvođenja reda i razvoja tržišta. Je li se ta inicijativa pomakla s mrtve točke?
- Da, krenulo je. Kao čelnik SMS-a često sam izlazio u javnost s realnim podacima o stanju našeg maslinarstva i proizvodnje maslinovog ulja u želji da maslinarstvo dugoročno opstane. Veliki sam optimist, da nisam, ne bi SMS išao u ulaganje,u proizvodnju vlastitih sadnica i nasada No, nije pitanje hoće li SMS imati sutra od toga koristi nego hoće li ta grana i opstati. Ako se ne naprave nužni i radikalni koraci, mislim da će ta grana biti upitna i zato sam inicirao zadrugu kao primjer uvođenja reda na tržištu maslinovog ulja . Zadružni savez je pristao i ovih dana pravnici bi trebali pročešljati prijedloge akata zadruge kako bi se mogli prezentirati zainteresiranima za ulazak u zadrugu. U međuvremenu je SMS nabavio suvremene spremnike za skladištenje 200 tona maslinovog ulja za potencijalnu zadrugu. Cilj je da se maslinari koncentriraju na proizvodnja maslina, a uloga zadruge je da maslinovo ulje plasira na tržište, i to tako da se izbjegne loša praksa različite kvalitete i tipova maslinovih ulja Uvjeren sam da će biti dovoljno razuma na terenu da se shvati kako to nije nikakva privatno-interesna ideja, nego je namjera naći način da se maslinarstvo održi.

Kako u tom kontekstu ocjenjujete aktualnu politiku državnih poticaja u kojoj tvrtke, dakle veliki proizvođači, dobivaju samo petinu ukupnih poticaja, a četiri petine idu upravo malim, usitnjenim posjedima za koje kažete da nemaju šansi za opstanak.
- Potječem iz splitske težačke obitelji i znam kako je to težak posao, ali mislim da miješanja socijale i konkurentnosti na tržištu nije dobro. Domaćinstvu koje nije u stanju biti konkurentno treba pomoći putem socijalne pomoći, a poticaje treba usmjeravati na konkuren-tnost proizvoda Poticaji koji se ne usmjeravaju u konkurentan proizvod znače neinvesticijsku potrošnju iz budžeta.

Ne tako davno izjavili ste da 2013. vidite SMS kao tvrtku sa 1000 zaposlenih, koja će imati 25 posto više plaće od nacionalnog prosjeka u branši te 120 do 140 milijuna kuna prometa, oko 70 posto izvoza i pet do sedam milijuna eura dobiti. Stojite li i dalje iza takvih prognoza bez obzira na to što ste, prema informacijama koje smo dobili, donedavno bili u velikim financijskim problemima, a nekoliko mjeseci kasne i plaće radnicima?
-U 18 godina rada SMSa plaće su kasnile do četiri mjeseca. SMS nije nastao ni iz čijeg budžeta niti na tatinom novcu, nastao je na mojoj ideji u vrijeme kada sam bio podstanar s obitelji i imao plaću koja je bila dostatna za pola mjeseca, a za drugu polovicu trebalo je posuđivati i vraćati. Jasno je da se bez mukotrpnog rada, ulaganja i financijskog rizika nije moglo napredovati. Međutim, danas je put koji nam preostaje prijeći do tih ciljeva puno lakši od puta koji smo prošli dosad. Imajte na umu da je SMS do 1998. bio isključivo prerađivač i zatim se u vrlo kriznom razdoblju odlučuje na investiranje u primarnu proizvodnju i ide u potpuno novu dimenziju visokog razvoja i investicije u prehrambeno-razvojni centar s najsuvremenijim laboratorijem u zemlji.

U vašoj branši postoje tvrtke koje samo uvoze maslinovo ulje i na taj način posluju, navodno, čak i mnogo profitabilnije od SMS-a. Jeste li razmišljali da se i vi okrenete takvoj poslovnoj strategiji?
- Ne nalazim u tome izazov. Da je profit osnovni cilj, našao bih puno lakši način da do njega dođem. Moji su izazovi u stvaranju, razvoju i tehnološkoj pobjedi. Kriza je bilo, i to nekoliko. Najkriznija je bila 1998., kada smo se odlučili za ulaganje u primarnu proizvodnju sadnog materijala maslina i smokava, podizanje nasada maslina i smokava, u osuvremenjivanje tehnologije prerade i tehnološki razvoj. Pozvao sam ljude i rekao: Znate da nemamo novca, da kasne plaće, da nas banke neće financirati, jeste li za to da idemo u rizik i odradimo ove projekte kako bismo osigurali dugoročnost ili da trajemo dok trajemo? Dobio sam i još imam podršku suradnika i radnika i računam na to da ćemo na taj način opet izaći iz krize, ako u nju uđemo.

Izvor: Sanja Kapetanić, Business.hr, 31.01.2008.