Potječe iz južne Italije, pokrajine Puglie, a k nama je stigla prije 260 godina. Najviše se uzgaja u Pugli u provinciji Foggia. U Italiju je čak davno uvezena iz Španjolske, pa je ondje zovu grossa di Spagna. U nas je vrlo malo zastupljena - uglavnom kao pojedinačna stabla, u Dubrovačkome primorju i u srednjoj Dalmaciji (otoci Hvar i Brač). Dobra je za konzerviranje zelena.

Dužica je sorta koja istodobno razvija ujednačen, po veličini krupan plod, što je važno za trgovačke potrebe. Krošnja joj je srednje bujna, visećihgrančica, blijedozelenkasta. Deblo je svijetlosivo. Listovi su duguljasti, kopljasti, s uskim dnom. Plod je asimetričan, duguljast kao šljiva. U vrijeme zrenja, boja je crvenkastoljubičasta i poslije ujednačena. Boja je mesa u zrelosti crna. Meso je čvrsto i koštica je u zriobi čvrsta. Peteljka se teško odvaja od ploda. Prosječna je težina ploda od 10 do 14 g. Prosječna je težina 100 plodova oko 1000 g (1 kg). S jednog stabla na Hvaru od ubranih 49 plodova bilo je ravno 1 kg. Dozrijeva u drugoj polovici studenoga, a od cvatnje potkraj svibnja do zriobe potrebno joj je 190 dana. Djelomično je samooplodna, a dobri su joj oprašivači drobnica, levantinka, piculja i uljarica.

Izvor: Stanislav Štambuk, viši stručni savjetnik HZPSS, Večernji list, 14.10.2008.