On se, naime, već 12 godina s uspjehom karakterističnim za mnoge proizvođače s Bujštine bavi maslinarstvom, dok je ona prije dva desetljeća počela obnavljati stari, odbačeni namještaj i druge predmete, što ju je i potaklo da se odvaži na uređenje ovog prostora. Sala za degustaciju, u kojoj dominira restaurirani masivni stolarski stol, kantina s bačvama od inoksa u kojima se čuva višestruko nagrađivano ekstra djevičansko maslinovo ulje »Oleum Vitae«, kužinica i sanitarni prostor uređeni su u rustikalnom stilu - jednostavno, ali vrlo efektno.
Prostiru se na 62 kvadrata prizemlja kamene kuće u kojoj je Činić proveo djetinjstvo, a zatim se u nju s obitelji vratio, kupivši je i renoviravši nakon godina provedenih u stanu u Bujama. Tu je i obnovljena terasa od još 40 kvadrata, s kvrgavom murvom i cvijećem koje raste iz originalnih vaza - starih crjepova, pokazujući koliko je pažnje poklonjeno svakom detalju.
- S uređenjem sale, koje nam stvarno nije bilo u planu, počeli smo prije pet lit, korak po korak, a čila će nas ta investicija koštati oko tristo tisuća kuna. Svaki je od nas dvoje diga po dva kredita koje bismo trebali otplatiti za 15 lit. Nije nam bilo lako odlučiti se, ali nam je jako drago da smo to ostvarili. Svi se boje ča će biti za par lit kad narestu sve posađene ulike, a ja sam siguran da straha za budućnost u maslinarstvu nema ako delamo kvalitetno. Mislim i da smo uz našu smotru i brojna stručna predavanja puno naučili. Sad samo ta znanja treba primjenjivati, objašnjava Činić. Uz to, smatra da proizvođači ne smiju stati na kvalitetnom ulju i atraktivnoj ambalaži, već urediti adekvatne prostore u kojima će gostima predstaviti i ponuditi svoj proizvod, ali i druge istarske specijalitete poput vina, rakije, sira i meda.
- Najviše bi me veselilo da potaknemo i druge maslinare na takove inicijative, povučemo mlade, i siguran sam da će za par lit na našem području biti još par kušaonica. Buje su poznate po vinu i maslinovem ulju, prvi su hrvatski grad ulja i to samo treba pametno dalje razvijati. Za pohvalu je da je Grad s bujskom Turističkom zajednicom objeručke prihvatija inicijativu naše grupe prijatelja, u kojoj su Boris, Marijan, Oriano, Dino i Bruno, za organiziranje susreta maslinara koji je prerasta u današnji Oleum Olivarum. Važna stvar su i Ceste maslinovog ulja Istre, a rabi spomenuti i angažman pročelnika županijskog Odjela za turizam i trgovinu Denisa Ivoševića, priča naš sugovornik.
Prvih je 180 stabala Činić posadio 1996., a danas ih ima 700.- Počeja sam s nekoliko pri-jatelja s idejom da uredimo svoju Krasicu i zemlju koja je dobrih 40 lit bila u baredi, otkriva, dodajući da je na zadnjem natječaju za državno poljoprivredno zemljište kupio oko 1,7 hektara, a ranije nešto više od hektara. Cilj mu je doći do tisuću posađenih maslina i godišnje proizvoditi dvije do tri tisuće litara ulja koje će prodavati isključivo u ukrasnim buteljama od 0,25 do 0,5 litara.
- Stvarno bih volija kupiti još hektar, ali cijene su za naš standard jako visoke. To je najveći problem! Recimo da je prosjek 15 kuna za kvadrat. Uglavnom su to tereni koje treba očistiti, za ča gre nekih pet kuna po kvadratu, a tu je onda duboko oranje, gnojidba, sadnja... Mi plaćamo trećinu cijene sadnice jer druge dvije financiraju Istarska županija i Grad Buje, ča znači oko 20 kuna za uliku staru približno 18 mjeseci, objašnjava.
Od zadnje berbe je ovo obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo proizvelo 400 litara ulja, a kako masline rasu, očekuju sve više. Nino i Nevija su i danas zaposleni u firmama, još uvijek ne vjerujući da su ih hobiji doveli do pravog poduzetničkog projekta. Uvjerenje da će se on nastaviti uspješno razvijati učvršćuju i njihovi sinovi, Andrej, koji je otkrio interes za maslinarstvo, i Vanja, koji je životni poziv stavio na raspolaganje obitelji dizajnirajući sve vezano za »Oleum Vitae«, od etiketa do vizitki.
Izvor: Kristina Flegar, Glas Istre, 01.04.2008.