Od kuda započeti priču o Ivici Vlatkoviću pobjedniku CROPAK-a 2008? Možda bi bili najprecizniji kada bi uz leksičku odrednicu „strast“ stavili njegovu sliku, jer ono što izvire iz njegove osobnosti a tako se divno ogleda u njegovu masliniku nije ništa drugo doli strast bavljenja maslinarstvom. 
Ništa manje i ništa netočnije ni drugi atributi ne bi opisali tog poznatog zadarskog ginekologa koji se svemu što radi predaje fokusirano, savjesno i temeljito. Kada smo ga prvi puta posjetili u njegovom masliniku u Novigradu iz njega je zračila ogromna radost življenja, i to radost življenja sa zemljom, burom, kamenom, posolicom, divljim lukom, ljekovitim biljem, tradicijom svojih predaka težaka i ribara, i usred svega toga, njegovim maslinama.
Ne zna Ivica odakle bi prije počeo pričati o maslinama jer sve tu pršti, ne samo od znanja već i od iskustva koje je stekao radeći u masliniku koji već sada predstavlja jednu od ljepših dalmatinskih oaza iz koje vam se jednostavno ne odlazi. Nedaleko od poznate novigradske Fortice, utvrde u kojoj je po legendi 1386. godine zatocena hrvatsko - ugarska kraljica Marija i njena majka Elizabeta, na blago padajućim terenima okrenutima prema jugu prvo ćete ugledati nešto što će vas natjerati na sumnju i nevjericu jeste li uopće na dobrom putu, i kada uz ponovnu provjeru karte i GPS-a konstatirate da ipak niste u Istri, stajat ćete u čudu ispred pravog pravcatog istarskog kažuna. E, tu će vas Ivica odmah ispraviti, te objašnjavajući podučiti kako je to ipak njegova vizija degustacijskog kamenog hrama koji za svoju osnovu ima istarski kažun, ali se ipak razlikuje u mnogim elementima.
Sve to minimalistički unutra djeluje kao mala maslinarska sakristija u kojem centralno mjesto ima samo stol i ormarić u kamenu zidu rotonde koja vas tjera upravo tamo gdje vas Ivica želi i odvući, u mirise i arome ljekovitog bilja i trava koje rastu podno maslina koje su zlatnom medaljom sa „Masline 2008.“ kroz ulje vratile ljubav i pažnju, a koje vi ovdje uzbuđeni kao neki mladi ministrant možete kušati.
Možete biti dugo u maslinarskom fahu, ali kada Ivica počne nabrajati pročitano, te o svemu pročitanom kada vam kaže kako to sve ustvari radi u praksi, bolje rečeno u prirodi, primijetit ćete da je ovdje riječ o holističkom pristupu pa ćete u tren oka iz priče o navodnjavanju i razlikama između raspršivača doći do tema makro kozmosa. Zemlja, zrak, vatra i naravno, za Dalmaciju i masline najbitnija stvar - voda, u ovom masliniku ima centralno mjesto. Velika krovna konstrukcija, dizajnirana za prikupljanje kišnice ispod sebe krije ogromne tankove koji trebaju čuvati vodu za ono sušno vrijeme kada je maslinama ona najpotrebnija.
U prekrasnim suhozidimima koji opasavaju maslinik, a imaju više funkcija od obične ograde, kriju se i klupice za odmor i meditaciju, a način potporne gradnje pokazuje da se i ovdje o svemu vodilo računa pa se briga o statici pretvorila u suhozidnu estetiku. Pobrinuo se naš maslinar da ako naiđete za sparnog ljetnog dana počnete i halucinirati i da u podnevnoj fata morgani ugledate ni manje ni više nego prekrasan bazen ispunjen vodom. Ne zovite hitnu pomoć jer imate doktora u svojoj neposrednoj blizini koji će vas umiriti objašnjenjem kako nije riječ o uobrazilji već o pravom pravcatom bazenu iz kojeg teče voda prirodnim padom sve do zadnje masline.
Da ne bude sve autohtono pobrinio se doktor za prirodu i prirodno koji će vas provesti do različitih stabala dalekih nam krajeva a za svako ćete čuti posebnu priču baš kao i za nevjerovatnu ljekovitost npr. divljeg luka, kojeg Ivica ugleda preciznošću kobca a spretno čupajući glavice iz zemlje citirat će vam mnoge knjige narodne medicine koje začudno, za razliku od nekih svojih kolega, ne samo da čita već upotrebljava kao nadopunu klasičnoj medicini u svojoj dnevnoj praksi na zadarskoj rivi. Dok vas užurbano vodi maslinikom budite uvjereni kako će mu zazvoniti mobitel koji je stalno otvoren za njegove pacijente a sa svakim sumještaninom će u prolazu stići izmijeniti nekoliko srdačnih riječi.
Za tog ginekologa specijalizacija nije bila dovoljna. Želio je daleko više te je uz obaveznu specijalizaciju sam dodatno odlazio učiti od svih starijih kolega koji su bili spremni prenijeti znanje i udovoljiti velikoj znatiželji koja je mnogima bila pomalo čudna. Za tog domoljuba obitelj nije bila dovoljna. Želio je toj istoj obitelji sačuvati dom i kao dragovoljac u prvim danima domovinskog rata spremno je ostavio sve i otišao u svijet o kojem danas ne voli govoriti. Za tog maslinara maslinarstvo nije bilo dovoljno. Želio je svojim maslinama dati sebe, dati sve. Želio je tom kamenu i toj zemlji dati duboki ljudski smisao. I uspio je.
Je li možda onda taj fantastičan uspjeh, kada Vlatković nastavlja nizati maslinarske pobjede na CROPAK-u nakon Chiavalona, SMS-a, Brachie, možda slučajan? Veličina njegove pobjede u kategoriji prototipova upravo se krije u činjenici da se radi o njegovoj ideji, konceptu i viziji koju je izradio i uz pomoć kćerki koje se obrazuju na školi za primjenjenu umjetnost a pripomogle su oko staklenog dijela nagrađene ambalaže. Vlatković neće zaboraviti istaknuti zasluge puhača stakla ili drvodjelaca koji su iako iz različitih dijelova Hrvatske pridonijeli također da njegova ideja zaživi i da zlatno ulje dobije i zlatnu ambalažu.
U današnjoj priobalnoj Hrvatskoj koja se sve više živi svoju viziju turizma, a time i otužne vlastite budućnosti, u dva paradoksalna ekstrema, betonizacije i apsolutne zapuštenosti, novigradski eden izgleda nestvarno kao i ovaj tekst koji nalikuje panegiriku. „Pa ljudi moji je li to moguće“ našeg Mladne Delića, bila bi upitna uzrečica na kraju, ali ako odete tamo, uvjerit ćete se da je nestvarna priča itekako stvarna i daleko ljepša. Na tako čarobnim mjestima ljudima obično zaigra mašta probuđena finim naturalnim česticama koje moderna fizika još nije otkrila. Tada, u razmišljanju o reinkarnaciji, prošlim životima, što ćemo biti u budućima, ovdje poželite samo jedno. U sljedećem životu biti maslina u takvom masliniku uz takvog maslinara.
