Maslinarsko čudo

Veliki zaokret se dogodio i u hrvatskom maslinarstvu. Jednostavno svoje tržište pronalaze velike količine maslinova ulja. Dosadašnji poticaji po kilogramu ploda masline nisu uopće bili loši. No, kroz nekoliko godina Hrvati su napravili pravo čudo. Uzgoj maslina doslovce je postao hit i višestruko se povećao broj kvalitetnih uljara ali i uzgajivača maslina. Naše ulje je među najboljima na svijetu. U situaciji smo da imamo i kvalitetu, i količinu, ali i dovoljno prerađivačkih kapaciteta. I maslinari su doslovce na vrijeme kod Vlade izlobirali novi način obračuna, potpora i poticaja kako se već u narednoj berbi ulje ne bi više vraćalo maslinaru. Njemu bi išli novci, a ulje na uređeno tržište. Ne može djevičansko maslinovo ulje biti djevičansko ako nije djevičansko istakla je Vesna Škare - Ožbolt ex ministrica pravosuđa koja se na godišnjem odmoru upravo opredijelila za borbu maslinara i njihov uspjeh na tržištu. Naime, jasno je da ih treba zaštiti od nekorektnog uvoza, ali i samih sebe. Na policama trgovina može se doista svašta pronaći jer je očito kontrola slaba. Nije moguće da djevičansko maslinovo ulje bude 30 kuna litra. Pa ni talijansko ulje nije za potcjeniti. Što bi se reklo, tu nešto smrdi. No, nakon uvođenja novoga zakona o maslinama i maslinovu ulju neće moći svašta na tržište. Ali isto tako neće ni po svojim konobama maslinari moći prodavati bilo kakvo ulje, ali ni za bilo kakvu cijenu. Ne može litra za 30, ali zasigurno ćemo se složiti da ne bi trebala ni litra maslinova ulja biti ni 200 kuna po litri kako ga cijene pojedini proizvođači. Jasno je da maslinar koji živi od svojih žuljevitih ruku i koji svoje masline mazi i pazi kao kakvo dijete ne može litru ulja prodati za manje od 50 kuna. No, morat će ipak biti blizu toj granici jer inače neće biti spasa.

Uvođenje reda

Jasno je i da će pojedina ekskluzivna, suvenirska i slična pakiranja uvijek imati svoju ekstra cijenu, ali to je druga priča. Isto tako je i s medom. Treba nam poticaj po kilogramu da zaštitimo našu proizvodnju od sivog tržišta, ali mora nam biti jasno da ni pčelari ne smiju na tržnicama, rivama i pjacama nuditi med od lavande a da u njemu i nema baš previše lavande. Stara je stvar da pojedini pčelari imaju meda, a nemaju pčela, da vinari imaju vina, ali ne i vinograda. No, stara je i stvar da su nam stranci, Europska unija, uvoznici i trgovci uvijek zasve krivi. No, kukolja ima i u zdravoj pšenici. Pa je tako i jasno da reda među sobom moraju napraviti i sami proizvođači. Maslinarima se prijete i da će uvesti maslinarske inspektore. U redu! Ali tko će pak njih izabrati? Lomiti će se još mnoge maslinove grančice prije nego li se uvede red u proizvodnju i tržište ne samo maslina nego svih hrvatskih agro proizvoda. Za sada nam nema druge nego li sumnjati u sve. Pa i u eko znakove, medalje, diplome, znakove kvalitete i zemljopisnog porijekla. No. moramo ipak dati podršku svakom nastojanju za uvođenja reda, kao što je onaj novim Zakonom o maslinama i ulju plodova ove biljke.

Problemi

Međutim, tako nije u jednoj drugoj nama jako važnoj grani u proizvodnji hrane. Vlada stalno potiče ljude na bavljenje ribarstvom, na kupnju novih brodova i opreme. To je uglavnom onaj dio koji se tiče Ministarstva poljoprivrede. No, gdje smo kada je u pitanju prerada. Nema nas nigdje. Ono malo pogona je kap u moru i opet moramo reći kako je uvoz ribe na prvom mjestu pored toliko mora, rijeka i jezera. Jer, isti kapaciteti nedostaju i kada su u pitanju morske ribe, kao i one slatkovodne. Tu moramo puno toga promijeniti, a u pitanju je ipak Vlada i sektor koji pripada Ministarstvu gospodarstva. A da možemo mnogo toga uvijek je dokaz brodogradnja kojoj vlada stalno izdaje jamstva i pomaže. Pod hitno treba i nešto učiniti da bi se domaći izvoznici zaštitili i pomogli. Oni će tada mnogo toga napraviti i u organizaciju kooperacije u ribarstvu. Dakle, s njima će sve više obitelji doslovce živjeti od ribarstva Nešto nas drugo treba još dodatno zabrinjavati. Prema najnovijim podacima, s kojima je nedavno u javnost izašao državni Zavod za statistiku, u Zagrebu je čak trećina aktivnih pravnih osoba. Ako se tome pridoda Zagrebačka županija onda je u tom dijelu naše domovine dvije trećine tvrtki i obrtnika. U svim drugim županijama je ostatak i nešto malo poljoprivrednih poduzetnika. No, to i nije ništa čudno. Problem je što su to uglavnom trgovačke i uslužne tvrtke. Tek na četvrtom mjestu je građevinska djelatnost. Dakle, proizvodnja hrane nije ni blizu primisli da se na nju računa i da netko na nju misli. I osim što u EU ulazimo sa solidnim brojem vinograda i maslinika, ulazimo i s tim problemom. Nakon najnovijih udara na hrvatske stočare prouzročenog pojavom bolesti i nestašice stočne hrane, prerada mesa i poljoprivrednih proizvoda bit će još dalje od ulagača.

Izvor: Damir Rukovanjski, Novi list, 03.06.2008.